Fashion_Girl & High Heels

Zavodnica

Generalna — Autor crvenokosa @ 17:45
Sta volim? Volim kad je muskarac zainteresovan za mene, gleda me pogledom tigra i oblece oko mene da POKUSA da me zavede. Volim da ga kuvam na tihoj vatri, da misli da mu je malo preostalo, jos korak i njegova sam, a onda ga ohladim na najbolji moguci nacin. Vidim to u pogledu, kao "Sta sam sad uradio?", tu zbunjenost u stavu, kao "Zar nije trebalo sad da me poljubi?". I kao vrteska idemo jos jedan krug. Kao koreografiju, menjam izraze lica, cas sam SWEET PRINCESS, cas FEMME FATALLE, macka i lutkica, lisica i jagnje. Namigujem mu, pucim se, blesavim i smejem od srca. Moze da me vidi u svim izdanjima. Ljutim se na njega kad u sitnici pogresi, pa mora da se izvinjava na milion i jedan nacin. Iz te uvredjenosti lako prelazim u dobrodusnost i poklanjam mu jedan osmeh u setu osmeha koje imam u rukavu. Nastavlja da se trudi. U sledecoj fazi slucajno ga dodirnem po nadlanici dok se smejem nekoj njegovoj sali. Igram ne previse zavodljivo, da ne bi pokusao neki nepristojan potez, ali tu i tamo, pomesam par zavodljivih sa par decijih pokreta. Vrcnem guzom na sladak nacin ili napucim usne kao devojcica koja se ljuti, a pogledam ga zavodnicki. Skoro da mogu da osetim kako gori u sebi. Vec postaje komplikovano, ne zna sta ce od sebe, ne zna na koju kartu sad da odigra. A ja onda prelazim na fazu "pevanje"- da se razumemo ocajno pevam,ali dobro mi ide dok god to radim tiho :-) Gledam ga pravo u oci, pevam i igram, a on pokusava da shvati smisao pesme i da li se odnosi na njega. Citam ga kao knjigu. Ledeni talas je moje gledanje po masi, ne obracanje paznje na njega, hladan pogled, nema osmeha, kao nesto me je pogodilo na trenutak, neko secanje ili pesma koja je upravo pocela. Vidim da mu nije jasno sta mi je odjednom, ne shvatajuci da je to deo moje predstave. Trgnem se i kao iznenadjeno ga pogledam, odlutala sam na sekund i vidim da pokusava da procita u mom pogledu o cemu je rec. Verovatno je vec i kasno i moram kuci, pa pocinjem da se spremam, pozdravljam se sa njim recima da mi je bilo ekstra, da sam se super provela, da je divan i sta ti ja znam i da cemo se naravno cuti da jos koji put izadjemo. Poljubac obican u obraz, ali uz mali zastoj dok to radim, cisto da oseti moje usne na svom obrazu, pogled opet zavodljiv i obavezan osmeh. Jedan od njih zasluzio je da ga upotrebim kao zavrsnicu: JA:"Nemoj tako da me gledas... Mogu li da te zamolim da me tako ne gledas?" ON:"Kako?" JA:"Kao da ces svakog trenutka da skocis na mene..." i naravno osmeh ON:"A kako onda da te gledam?" JA:"Obicno..." ON:"Mogu li ja tebe nesto da zamolim?" JA:"Mozes..." ON:"Mozes li da ne budes tako lijepa?" JA: BEZ RECI:-))))

Ponekad pozelim da je sve kao nekad da se blago smesis i da ne znam da te volim...

Generalna — Autor crvenokosa @ 17:42
Uzasno je to koliko sam slaba na njega, vise nemam ni snage da se oduprem tome kad ga vidim. Kako je usao u disko i kada sam isla prema njegovom stolu da mu se javim, razum je vristao " Nemoj da ides, jesi li ti normalna, glupaco?!" a srce mi je lupalo kao nenormalno. Nadala sam se da je pijan i da ce zaboraviti da sam to uradila, ali nije. Pricali smo kao opusteno, a ustvari ispod maske "povredicu te na 1001 nacin" oboje smo imali ljubav jedno prema drugome. To medjusobno peckanje otkrivalo je koliko smo povredjeni zbog svega, ali njegov dodir na mom struku ili pricanje direktno u uho (zbog bucnosti diskoteke) pritom dodirujuci se obrazima, prakticno mazeci se, sve je govorilo. Bockala me je njegova brada i to mi je neverovatno prijalo. Pokusala sam da glumim hladnokrvnu kucku, ali nije bilo sanse, zna me, zna moja razmisljanja, moje pokrete... Morala sam da odem, nisam mogla tu vecno da budem, a htela sam. Jedna od mojih vecnih zelja da zamrznem trenutak u kome sam sa njim. Pozdravila sam se, krenula, ali njegov drug mi je na kratko onemogucio prolaz pricavsi sa drugom, pa sam dobila makar delic te zelje. Imali smo jos par trenutaka za nas, gledali smo se i naterala sam ga, sale radi, da mi poljubi ukras u kosi, sto je on odusevljeno i uradio i tada sam stvarno morala da idem. Obecao mi je da ce me gledati dok budem na par metara od njega igrala i zabavljala se sa drugaricama. Htela sam to, da prati svaki moj pokret i osmeh i pogled. Promenili smo lokaciju i kako nije imao pogled na mene, poslao mi je poruku i u roku od 5 minuta opet smo bili zajedno, na terasi iznad mora sa pogledom koji ostavlja bez daha. Dok smo se priblizavali jedno drugom, meni su noge klecale, ali uspela sam da ne vidi. Stajali smo jedno naspram drugog i dalje igrajuci se emocijama i peckajuci se sa ironicinim osmesima. Vise od treme, nego od hladnoce, pocela sam da drhtim i on se priblizio da me zagrli. Da postoji merac emocija, u tom trenutku bi pukao. Nista mi vise nije bilo bitno, ni koliko je sati, ni koliko me je do tad puta povredio, ni gde sam, samo to da se mi grlimo, da on mirise bozanstveno, da je dodir njeghovog tela odmah tu do mog. Pricali smo, ali ubrzo prestali i sa tim, cutati je bilo mnogo lepse. Uzivala sam. Pitao je sebe, mene ili Boga, ne znam " Boze, da li cu se ja ikad odvojiti od tebe?". Nista nisam rekla, ne znam ni sta bih rekla... Samo zato sto se i ja isto pitam i da li je vredno gazitit svoj karakter i ponos zbog jednog zagrljaja?! Definitivno jeste... I te kako...

Pogled

Generalna — Autor crvenokosa @ 17:36
Citam "Stepskog vuka" i pominje se pogled. Opisati bilo kakav i bilo ciji pogled nije lako, ali ja uvjek imam Onaj pogled sa ..... To je onda kad se nadjemo u istoj prostoriji, kad primjetimo da smo oboje tu. Nebitno ko koga prvi pogleda, bitno je da rijeci putuju tim pogledom.
On "Kako si mi nedostajala"
Ja "Kako bih da te poljubim i zagrlim"
Oboje "Jedva cekam da budemo negdje sami"
Jednom je nas pogled bio toliko jak, da smo oboje bili nesvjesni okoline. Kao da je neko prisao meni, zavezao moj pogled, produzio kanap, zavezao njegov pogled i pustio nas da budemo takvi, zavezanih pogleda. A on ima neki smjesak u ocima dok me gleda, ne vragolasti,nego jedan od onih djetinjastih kao kad mali djecak gleda djevojcicu i njene kikice i mali nos.
A bilo je tu svakakvih pogleda za ove 4 godine... Ljubomornih, ocajnih, ljutitih, optuzujucis, ali i lijepih, VTP pogleda itd. Omiljeni su nam oni kad se posle dugo vremena gledamo. To je kao kad ti neko da nesto sto volis najvise na svijetu, kao kad meni neko da mafin ili krofnu sa karamelom :-)
Bojim se da cemo se jednog dana gledati sa ogromnom nostalgijom u ocima dok on gura kolica, a ja vucem za ruku jednog malog Luku... Ni on moj, ni ja njegova... Samo pogled nas...

Čestitamo!

Generalna — Autor crvenokosa @ 17:30
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Powered by blog.rs